Forum: utisci i razmisljanja o filmu The Bristol Bike Project i problemima kojima se film bavi

 
 
Picture of Jelena Manojlović
Re: Forum: utisci i razmisljanja o filmu The Bristol Bike Project i problemima kojima se film bavi
by Jelena Manojlović - Friday, 3 April 2020, 12:24 PM
 

Dragi svi, najzad da vam se priključujem i na forumu nakon otklanjanja tehničkih problema koje sam imala.

O osnovnoj poruci filma već ste svi dali mnogo dobrih komentara sa kojima sam saglasna. Na sve njih, dodala bih nekoliko zapažanja. Iako je kratak, film je slojevit i ima više dimenzija:

- afirmativnu dimenziju - koja ima za cilj da predstavi i promoviše "The Bristol Bike Project"

- dokumentarno-informativnu dimenziju - koja se ogleda u svedočenju pokretača "The Bristol Bike Project-a" o ciljevima i aktivnostima sprovedenim u okviru ovog projekta, ali i u svedočenjima dvojice azilanata iz Somalije i Avganistana o životu u svojim matičnim zemljama i o perspektivama života u zemlji-domaćinu nakon ulaska u projekat "The Bristol Bike"

- "psihološku dimenziju" - koja ima za cilj da deluje na psihu ljudi i da izazove osećaj empatije prema migrantima. Ovu dimenziju filma otvaraju potresna svedočenja dvojice migranata o preživljenim strahotama u svojim rodnim mestima i ispoljena osećanja čeznje za rodnim mestom i mirnim porodičnim životom. Značajnu ulogu u fokusiranju pažnje gledalaca na opisane segmente filma ima i muzika u filmu koju u trenucima svedočenja migranata odlikuju ozbiljni, duboki tonovi koji izazivaju osećaj jeze. 

Što se tiče same ideje projekta, složila bih se sa kolegama da se, nakon odgledanog filma, stiče utisak da bicikla koju dobijaju pojednici iz marginalizovanih grupa koji učestvuju u Projektu nije samo samo puko prevozno sredstvo, već za te pojedince predstavlja i slobodu kretanja. Dodala bih da, osim toga, ona za njih znači i mogućnost socijalne inkluzije u društvo, jer im omogućava dolazak do važnih institucija i ostvarivanje makar najelementarnijih socijalnih kontakata sa ljudima koji tamo rade. To svakako nije dovoljno za uključivanje pojedinaca u normalne društvene tokove i stvaranje osećaja prihvaćenosti u društvu, ali predstavlja neki osnovi preduslov za dalju socijalizaciju, pogotovo ako se naslućuje, iako nije nigde eksplicitno prikazano, da je reč o pojedincima koji žive daleko od gradskog jezgra, u gradu u kome je gotovo nemoguće funkcionisati bez prevoza.